Oblast zaštite prirode normativno je regulisana neposredno, sa više zakona i podzakonskih akata, i posredno, sa pojedinim odredbama nekih od zakonskih akata (zakoni o lovu, ribolovu, šumama, vodama itd), ukupno sa više od 130 različitih zakonskih propisa.  Između ostalih, tu su podzakonska akta: uredbe o zaštiti opštih rezervata, specijalnih rezervata prirode, parkova prirode, predela izuzetnih odlika, spomenika prirode, kao i naredbe o ustanovljavanju lovostaja za pojedine vrste riba, o zabrani sakupljanja pojedinih zaštićenih vrsta na određenim područjima Srbije, itd. S obzirom da je zaštita životne sredine i prirode oblast u kojoj veliki broj propisa još nije usaglašen sa propisima Evropske Unije, u toku je proces njihove harmonizacije. Decembra 2004. godine donet je Zakon o zaštiti životne sredine, kao i još tri značajna zakona: Zakon o integrisanoj kontroli i prevenciji zagađivanja, Zakon o proceni uticaja na životnu sredinu i Zakon o strateškoj proceni uticaja.

Nakon usvajanja Zakona o zaštiti životne sredine, pokrenut je postupak i u toku je priprema Zakona o zaštiti prirode. Do njegovog donošenja, u normativnom regulisanju zaštite prirode primenjuju se i dalje odredbe prethodnog Zakona o zaštiti životne sredine iz 1991. godine, one koje se neposredno odnose na ovu oblast. U postupku je donošenje nove Uredbe o zaštiti prirodnih retkosti kojom se bliže reguliše zaštita biljnog i životinjskog sveta, dok je 8. aprila 2005. usvojena Uredba o stavljanju pod kontrolu korišćenja i prometa divlje flore i faune.